LJUBO BABIĆ

Rodio se 14. lipnja 1890. u Jastrebarskom, sin je suca Antuna Babića i Milke te nećak pisca Ljube Babića st. (tj. književnika Ksavera Šandora Gjalskog). Pučku školu, zbog očevih premještaja, polazio je u Podravskoj Slatini, Glini i Jastrebarskom. Gimnaziju upisuje u Bjelovaru, zadnja dva razreda je u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu gdje je i maturirao. Još u vrijeme gimnazije pohađa privatnu slikarsku školu Mencija Clementa Crnčića i Bele Csikosa Sessije. Od 1907. učenik je tek utemeljene Privremene više škole za umjetnost i umjetni obrt.
1909. s Crnčićem slika u pejzažu te izrađuje desni dio Crnčićeva triptiha Pogled s Plasa.
0d 1910. studira slikarstvo na Akademiji u Munchenu (Die Akademie der bildenden Kunste) gdje je diplomirao 1913. Te godine i naredne dodatno se školuje u Parizu (na Academie de la Grande Chaumiere) te upoznaje Miroslava Kraljevića.
1918. kao prvi kustos zagrebačke Moderne galerije postavio je kolekciju slika dotad nepoznatog Josipa Račića. Također je nekoliko godina bio na dužosti direktora Strossmayerove galerije starih majstora.
1940. postao je redoviti profesor na zagrebačkoj Umjetničkoj akademiji (danas ALU) na  kojoj je odgojio čitave generacije slikara. Organizirao je brojne izložbe u zemlji i inozemstvu, objavio niz radova iz povijesti umjetnosti. Uvelike se bavio i scenografijom (preko 200 kazališnih realizacija), a kruna iz tog područja je zlatna medalja i nagrada Grand Prix u Parizu 1925. 
14. svibnja 1974. umire u Zagrebu.
Bio je jedan od najvećih erudita među slikarima svoga vremena. Taj neumorni tragalac, svestrani radišni stvaralac i angažirani intelektualac koji je kroz život prolazio otvorenih očiju senzibiliziran za istinu i ljepotu, u slikarstvu je ustrajao na temeljnom načelu - ostati dosljedan svom umjetničkom idealu. Nije bio neosjetljiv na protok stilova, ali ih nije slijepo pratio.
                                               Ivanka Reberski (iz Antologije o Ljubi Babiću)