VLADIMIR VARLAJ

Rodio se u Zagrebu 25. Kolovoza 1895. u skromnoj željezničarskoj obitelji.
Studirao je na Višoj školi za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu 1913/14., ali je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirao tek 1934.
Prolazeći kubističku fazu Proljetnog salona Varlaj u cijelom svom daljem slikarstvu ostaje vjeran plastično konstruktivnom izražavanju uz povremeno priklanjanje ekspresionizmu.
Na temelju Cezaneovih pouka ulazi u strukturu volumena, traži osnovne oblike i prostor gradi najvećom mogućom disciplinom i jednostavnošću.
U prozračnom akvarelu, kojim najradije slika, čisti, crveni, žuti i modri tonovi nižu se u suptilne kromatske skladove. Među brojnim se motivima krajolika iz raznih dijelova Hrvatske u slikarstvu Vladimira Varlaja planina Klek izdvaja kao najznačajniji motiv. Dvadesetak puta slikao ju je s raznih lokacija i različita doba dana i godine. Varlajev Klek rijedak je primjer snažne zaokupljenosti motivom planine u hrvatskom slikarstvu.
Svoj intimni doživljaj motiva sugerira ugođajem smirenosti u duhu poetike magičnog realizma.
Umro je u Zagrebu 1962. nakon duge bolesti od koje je posljednjih trinaest godina bio nepokretan.
Retrospektivna izložba priređena mu je u Zagrebu 1969.

Vladimir Varlaj je druga tragična ličnost ‘velike četvorke’. Kao i Vilka Gecana, teška bolest pogodila ga je već u četvrtom desetljeću i prekinula njegov razvoj. Zaustavljen u svom usponu, ostao je kao zagonetna pojava našeg slikarstva između dva rata, a za pojam magičnog realizma postao je najizrazitiji predstavnik.
                                                                                                                                     Grgo Gamulin