IVO VOJVODIĆ

Da li ću ikada moći ovo kristalno čisto, smaragdno i strašno more,one njegove stravične dubine osvijetljene lomom sunčanih zraka i grebene koji iz njega izranjaju kao drago kamenje, oslikati, ili će ostati netaknuto u svojoj ljepoti i stravi beskrajne širine koju okružuju bića sa strahopoštovanjem.
                                                                              Ivo Vojvodić

Rodio se 29. studenog 1923. u Dubrovniku kao drugo dijete (sestra Vjekica rođena 1922.) majke Marije i oca Ivana Vojvodića. Kada je Ivi bilo osamnaest mjeseci otac odlazi u Peru, u Južnu Ameriku i više se nije vratio. Tu prazninu slikar nikada nije nadoknadio. Ubrzo sele u Trebinje, gdje je Ivo krenuo u prvi razred. Rodio mu se polubrat Tonči i polusestra Any, no njihov otac ubrzo umire i 1935. ponovno su u Dubrovniku. Majka se bori da ih sve prehrani i cijeloga života ona mu je veliki oslonac. Očevoj sestri Pavli, koja im puno pomaže, također duguje veliku zahvalnost. Često odlazi i noni na Šipan gdje se susreće sa starim pismima svojih pradjedova koji su pisali s dalekih mora. Već tada, kao dječak, rado slika ognjište u kući pradjedova, maslinjak oko kuće. Radovao se poći na pašu s ovcama ili s ribarima potezati mreže i pješačeći pored mora promatrati tu beskrajnu ljepotu, maštati o moru i brodovima.
1945. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, studentsku sobu dijeli s Valerijem Michelijem i Miljenkom Stančićem. Upoznaje Tina Ujevića s kojim prijateljuje do kraja Tinova života. Profesori su mu kroz četiri godine Ivo Režek, Jerolim Miše, Antun Mezdjić, Krsto Hegedušić, Omer Mujadžić, a specijalku završava kod profesora Đure Tiljka. 
U ranom je razdoblju naslikao nekoliko vrijednih portreta, poslije se ističe lirskim pristupom mediteranskom podneblju (1956. slika prvi Morski greben) slikajući gradove i krajolike s razvijenim smislom za kompoziciju i boju. U njegovim se radovima isprepliću, na granici realnoga i apstraktnoga, tragovi prošlosti i melankolija sadašnjosti. Većim dijelom opusa vezan je za Dubrovnik. Odlikuje se temperamentnim i izražajnim potezom te istančanom kromatikom.
Samostalno je izlagao od Zagreba do Amsterdama, od Dubrovnika do Stockholma i Pariza. Umro je 4. kolovoza 1994. u Dubovniku.

Slikarstvo Ive Vojvodića većim je dijelom regionalno ukorijenjeno i neraskidivo vezano uz Dubrovnik, umjetnikov rodni grad. O čudesnoj čaroliji njegovih arhitektonskih volumena, ambijentalnih ugođaja, raspjevanog svjetla na kamenim fasadama, na krajoliku i kristalnom plavetnilu mora, ne treba govoriti nikom tko je makar jednom imao sreću da vidi i doživi trajnu ljepotu te drevne Republike i jedinstvenog centra kulturnih, povijesnih i umjetničkih zbivanja.
                                                                                                            Vinko Zlamalik