Nova serija grafika u ediciji Fondacije Murtić izrađena je prema originalnim predlošcima Ede Murtića iz ciklusa Nova apstrakcija u ograničenoj nakladi od 60 primjeraka po motivu, ukupno 20 motiva u tri dimenzije (112x200cm, 112x161 cm, 112x83cm) tehnikom digigraphie, numerirano i sa utisnutim žigom fondacije, certifikatom koji garantira  muzejsko arhivsku kvalitetu otiska te broj otisaka i certifikatom autentičnosti Fondacije Murtić.

...
Produkcijski segment djelovanja Fondacije vjerojatno je fenomenološki najzanimljiviji. Naime, Murtićeva stvaralačka vehementnost nije se zadržavala samo na energičnoj egzekuciji slika. U njegovoj su ostavštini i mnogobrojne detaljne skice i planovi za realizaciju radova u keramici - kako keramičkih tanjura, tako i monumentalnih zidnih ploha - te u tehnici gvaša izvedene predloške za grafičke mape i cikluse. U ovom segmentu rada Fondacija je već producirala i 2015. godine upravo u Muzeju za umjetnost i obrt kao najboljem mogućem institucionalnom okviru, predstavila niz radova izvedenih u keramici. Dugogodišnja suradnja muo-a s Edom Murtićem i kasnije s Fondacijom Murtić, sada se nastavlja premijernom prezentacijom grafika izvedenih po gvaševima velikih dimenzija iz Murtićevog ciklusa Nove apstrakcije.

Na samom je ciklusu Edo Murtić radio u razdoblju između 1998. i 2004. godine, a Nove apstrakcije je ime kojeg mu je dao proslavljeni francuski likovni kritičar Pierre Restany. Riječ je o Murtićevom povratku apstraktnom slikarskom idiomu nakon osamdesetih godina kad je u kontekstu međunarodnoga pokreta transavangarde ili Nove slike, kako je nazvana njegova domaća inačica, izveo niz antologijskih pejzažnih kompozicija i veduta. Formalne specifičnosti Nove apstrakcije Murtić je razvio devedesetih godina slikajući ciklus nadahnut lokalitetom kamenoloma Montraker u blizini Vrsara u Istri. Iz ovoga ciklusa Murtić će spontano prijeći u potpuno novu apstraktnu fazu oslobođenu bilo kakvih poveznica s vanjskim svijetom. Zadržao je tektoniku kompozicije čije je uporište gradio na dominantnom središnjem motivu u obliku znaka izvedenog energičnom gestom sa širinom poteza koja ju je činila gotovo slikanim poljem. Oko ovoga konstruktivnog elementa kompozicije izvedenog najčešće crnom, a ponekad i nekom od osnovnih boja, Murtić je razvijao dinamični koloplet linija, poteza, gestualnih i kolorističkih eksplozija koje bujaju uokolo statične mase središnjeg motiva i razvijaju se vlastitim životom i specifičnom murtićevskom energijom. Fondacija je za izvedbu grafika izabrala dvadeset motiva izvedenih tehnikom gvaša na papiru srednjih i monumentalnih dimenzija. S obzirom na to da je prijenos rađen u stvarnoj veličini, grafike su, kao i gvaševi, nesvakidašnje velikih formata, pa u domaćoj likovnoj produkciji predstavljaju pravu rijetkost i osvježenje. Fondacija je nakon pomnog proučavanja za izvedbu izabrala jedan od najsuvremenijih digitalnih postupaka koji po preciznim protokolima i potencijalu svoje Digigraphie state-of-art tehnologije na arhivskom papiru i s arhivskim bojama tiska smije izvoditi samo certificirani ovlašteni izvođač. Postupkom se po digitalnom predlošku bilježe ne samo sve karakteristike i specifičnosti autorovog rukopisa, već istovremeno pamti i broj otisaka koji se za potrebe certifikata bilježi u memoriju kompanije. Svaki grafički list ovjeren je suhim žigom Digigraphie i suhim žigom Fondacije Murtić. Time je pretiskivanje autorizirane tiraže od 60 otisaka po motivu nemoguće. U svakom trenutku može se provjeriti broj otisnutih i prodanih grafika.
…
Branko Franceschi
Iz predgovora za izložbu
„Edo Murtić – grafike Nove apstrakcije“
Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb 2021.

EDO MURTIĆ
Velika Pisanica 1921. - Zagreb 2005.

Svojim slikarskim opusom i snažnom umjetničkom osobnosti obilježio je i formirao kulturni život Hrvatske i regije u drugoj polovici XX. stoljeća.
U Zagrebu je pohađao Akademiju likovnih umjetnosti, u Beogradu školu Petra Dobrovića.
Prvu samostalnu izložbu održao je u Zagrebu 1935. godine.
Za vrijeme II svjetskog rata opredijelio se za antifašistički pokret i vrijednosti koje je njegovao, te u svom umjetničkom kulturnom radu izražavao do kraja života.
Murtićevo rano figurativno slikarstvo zahvaljujući kontinuiranoj evoluciji nadahnutoj među ostalim studijskim putovanjima u Francusku, Italiju i SAD-e, te kontaktima s vodećim svjetskim poslijeratnim umjetnicima, postupno se transformiralo u osobenu varijaciju apstraktnog slikarstva ekspresivne geste, lirskog naboja te snažnog kolorizma. Svojim jedinstvenim i prepoznatljivim slikarskim stilom ostvario je jedan od najutjecajnijih opusa visokog modernizma u Jugoistočnoj Europi.
Njegove izložbe 1953. godine u Zagrebu i Beogradu među prvim su samostalnim izložbama koje su u socijalističkom svijetu prezentirale elemente apstraktne umjetnosti.
Edo Murtić ostvario je više od tri stotine samostalnih i isto toliko skupnih izložaba na svim kontinentima, uključujući i zapažene nastupe na Venecijanskom bijenalu.
Njegova su djela prisutna u većini reprezentativnih javnih i privatnih kolekcija diljem svijeta.
Uz bogati slikarski opus, Murtićevo stvaralaštvo uključuje izvedbu kazališnih scenografija, murala, mozaika, emajla, skulptura i keramike. Dobitnik je mnogih velikih domaćih i inozemnih nagrada i priznanja.

Živio je i radio u Zagrebu i Vrsaru.

Branko Franceschi