Stranica je prilagođena vertikalnom prikazu. Okrenite vaš uređaj.

Galerija Mona Lisa logo

miljenko Stančić

MILJENKO STANČIĆ

Rođen je 1. ožujka 1926. u Varaždinu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirao je 1949. (u klasi profesora Jerolima Mišea ), a kasnije je na njoj i predavao. Zbog svoje snažne i osebujne vizije Stančić je već od prvog nastupa u Zagrebu (1952. s Josipom Vaništom) smatran začetnikom nadrealističkoga slikarstva u Hrvatskoj. Njegovo je slikarstvo prepuno intimnih i autobiografskih reminiscencija i dojmova što ih umjetnik prima iz svoje okoline. Služio se tehnikom starih majstora, slikajući krajolike i figure zadivljujućom perfekcijom profinjenim tonskim nijansiranjem u irealnim rasvjetama. Emotivno vezan s tradicijskom linijom hrvatskog slikarstva, stvorio je jedinstvenu poetsku sintezu staroga i novoga, nostalgičnog i suvremenog. Nakon 1955. stvara djela u kojima je, slikajući obrise varaždinskih trgova i ulica, na jedinstven način ovjekovječio poetičnost staroga Varaždina.
Retrospektivne izložbe imao je u Zagrebu 1971., te posthumno 1981., a 2006. otvorena je u Varaždinu retrospektivna izložba i Galerija. Predavao je na Akademiji od 1961. do svoje prerane smrti u 51. godini.
Umro je u Zagrebu 13. svibnja 1977., a pokopan je na varaždinskom groblju.

Jesen 1945. Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu. Mala akt-sala na katu, prva dvorana desno. Prljavi prozori što kroz dvorišta i poneko stablo gledaju na toranj Blaževe crkve, truli pod, poprskani zidovi, rasklimani stalci, stara peć. Desetak mladih ljudi, koji su se našli tu, iz raznih krajeva zemlje. Svi su u nekom nejasnom očekivanju. Među njima jedan, gotovo dječak, visok i nespretan, u plavom odijelu željezničara, velikih očiju koje ironično gledaju oko sebe. Stoji povučen u kutu, bez riječi. 
U svijetu studenata prve godine postoje i oni glasni koji se odmah otkrivaju, nametljivi i duhoviti. Puni teorija, oni govore. On je progovorio slikom. Bila je to prva riječ umjetnika koja se tiho oglasila jedne večeri, odmah na početku, na crtežu ugljenom nagog ženskog tijela.
Josip Vaništa, Zapisi