MARIJAN TREPŠE

Slikar, grafičar i scenograf, sin tiskarskog radnika Ivana i kućanice Antonije, Marijan Trepše rodio se u Zagrebu 25. ožujka 1897. Jedan je od najznačajnijih hrvatskih umjetnika između dva svjetska rata.
Akademiju je završio u Zagrebu 1918. u klasi Bele Čikoša-Sesije. I Trepši su više od nauka prof. Bele Čikoša značile izložbe prvih glasnika iz Minhena i Pariza - J. Račića i M. Kraljevića, čija ih je prerana smrt ubrzo učinila legendama.
Studij nastavlja na Akademiji u Pragu. S Uzelcem, Gecanom i Varlajem čini znamenitu Grupu četvorice (Praška četvorka). Praški umjetnici izlažu na Proljetnom salonu od 1919. čineći njegovu kreativnu jezgru, uvode sezanistički ekspresionizam kao dominantan smjer te time radikalno mijenjaju hrvatsku umjetnost. 
Razdoblje do 1920. smatra se Trepšeovim avangardnim i u tom smislu najvrednijim razdobljem. Kasnije u njegovim djelima prevladava virtuoznost tehnike i dekorativnost.
Trepše je ostavio i značajan grafički opus ostvaren u prvih sedam godina rada. Uz Becića se smatra jednim od najvećih virtuoza akvarela. 
Svoje umjetničko obrazovanje Trepše je upotpunio u Parizu na Academie de Grande Chaumiere (1920-1922.) Po povratku u Zagreb radi kao nastavnik u Obrtnoj školi te kao scenograf u Hrvatskom narodnom kazalištu dugi niz godina (također je ostavio veliki trag u hrvatskoj kazališnoj kao i likovnoj umjetnosti),  radi i na brojnim vitrajima među kojima se izdvaja Golgota u zagrebačkoj crkvi Trpećeg Isusa na početku Ilice.
Umro je u Zagrebu 4. listopada 1964.
1975. i 2010. priređene su retrospektive u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu.