NIKOLA REISER

Rodio se 14. listopada 1918. u idiličnom Mirnovcu pored Samobora, obiteljskoj kuriji iz 16. st gdje je proveo djetinjstvo. Njegov otac Nikola, doktor filozofije, profesor zemljopisa i povijesti, bio je iznimno umjetnički i glazbeno obrazovan pa se u krugu obitelji često razgovaralo o umjetnosti i muziciralo. U takvom okruženju slikar je proveo djetinjstvo i formirao se kao osoba i umjetnik. Majka mu se zvala Zdenka.
1938. upisao je povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, no vrlo brzo je odustao i upisao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi Vladimira Becića. Studij prekida zbog rata, a nastavlja ga 1945. kad je i diplomirao kod Otona Postružnika. 
Od 1949. do 1950. studijski boravi u Parizu, pohađa Academie Julian, stanuje u Rue Guy Lussac 6 te kopira stare majstore u Louvreu i radi brojne crteže.
U ranim razdobljima slika portrete i pejzaže na način francuskih postimpresionista i Bonnarda, no kasnije se koloristički približio apstrakciji. Blago erotični aktovi u akvarelu, portreti, mrtve prirode, lagani profinjeni, fragilni crteži autentične su vrijednosti ranog poslijeratnog hrvatskog slikarstva.
Samostalno je i skupno izlagao u Hrvatskoj (Moderna galerija u Zagrebu i Rijeci, Umjetnički paviljon i dr.) i inozemstvu (Prag, Moskva, Atena, Sao Paolo, Rio de Janeiro, New Delhi, Mexico, Chicago, Caracas, London...), sudjelovao je na Biennalu u Veneciji, Krakovu i New Yorku kao i na Svjetskoj izložbi u Montrealu, Torontu, Firenci i Bruxellesu. Dobitnik je i brojnih nagrada. 
Od 1969. pa do umirovljenja 1980. predavao je na Akademiji likovnih umjetnosti, od 1978. do 1985. s Ljubom Ivančićem vodi Majstorsku radionicu. Bio je redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Umro je 23. ožujka 2010. u Zagrebu.