Baudo je slikar, umjetnik, istraživač… Čovjek, koji radi uspješnu karijeru u Francuskoj, u Parizu u kojem boravi nakon magisterija na Umjetničkoj akademiji u Beogradu kod prof. akademika Nedeljka Gvozdenovića.

Rodjen 1946. godine, nakon srednje škole napušta rodnu Banja Luku i odlazi u Beograd na studij.

Već za diplomski rad dobiva prvu nagradu na Akademiji i slika biva otkupljena na Oktobarskom salonu u Beogradu. A odmah nakon toga na magistarskom studiju dobiva najveće priznanje, nagradu grada! Te mu nagrade daju vjetar u leđa i nose do Pariza, jer Baudo želi naučiti slikarstvo u samom centru svjetskih zbivanja.

Zbog toga je dugo bio poznatiji u francuskoj metropoli nego u našim krajevima. Posljedica je to njegova rada i kreativnosti i uklopljavanja u moderne francuske tokove i druženja sa eminentnim ličnostima. To se odražava u portretima korejskog princa Jonga, marokanskog kralja Hasana II, japanske princeze Chico Hito, francuskog književnika Roberta Sebatiera… Čak je sestra nizozemske kraljice Beatrice za sebe naručila sedam njegovih slika…

Baudo izlaže u eminentnim galerijama širom Pariza… Jean Tour, Ginje, Loeil de Beouf, Francois Petit… Kritiku njegovih radova piše Jean Jack Leveq, ondašnji predsjednik Udruženja likovnih kritičara Francuske. Takvi uspjesi kumovali su njegovim izborom da zastupa Francusku na Bijenalu suvremene umjetnosti u Mentonu. Njegova djela objavljuju i u publikaciji Umjetničke fundacije francuske akademije znanosti i umjetnosti. Dvaput nastupa na poznatom Majskom salonu u Parizu, odabran zbog originalnosti i kreativnosti u konkurenciji preko dvije tisuće kandidata.

Baudo puno izlaže, što samostalno, što sa ostalim umjetnicima. Skoro sve slike se prodaju širom svijeta, čak do Japana.

U osamdesetim godinama Baudo se za stalno naseljava u Škofjoj Loki, Slovenija, gdje živi i stvara i dan danas. Neodoljivo ga privlači srednjevjekovni duh grada i predivna pokrajina. Usprkos tome ostaje povezan sa Parizom i Francuskom i prati suvremena kretanja.