Stranica je prilagođena vertikalnom prikazu. Okrenite vaš uređaj.

Galerija Mona Lisa logo

Stipe Nobilo

STIPE NOBILO
VOLIM ZEMLJU, SLIKAM ZEMLJU
Slikam zemlju i izmišljam ljepotu, od onih sam koji misle da umjetnost mora biti lijepa.

Arkadije moga djetinjstva, rad na zemlji, vinograd, maslinik, obitelj… Od zemlje smo živjeli, a i ja sad živim od zemlje. U tom svijetu nema smeća, sve ima svrhu, nema suvišnosti. Otac mi nikad nije vjerovao da ću živjeti od slikarstva, bio je poljoprivrednik, vinogradar, iako se rado družio s Ignjatom Jobom za njegova boravka u Lumbardi 1933. A i ja volim da je svaki moj vrt obrađen. Kako slikam, tako i živim. Na mojim je slikama sve u harmoničnom poretku. Na slici sve mora biti obrađeno, okopano, kao u rajskom vrtu. Ljudske ruke nema nigdje, no ona je prisutna svuda.
Nobilo se rodio prvog dana jeseni 23. rujna 1945., u vrijeme završetka najvažnijeg težačkog posla – trganja grožđa, jematve, kada je južnodalmatinsko ljeto na tihom vrhuncu, boje prirode žestoke, a smiraj koji neminovno dolazi tek slutimo. Sklonost risanju pokazuje rano i razvija tijekom cijele osnovne škole. Gimnaziju pohađa u Korčuli, no kako put do sebe sama nikad nije sasvim ravan Stipe Nobilo je krenuo prema svojoj slikarskoj sudbini pomalo zaobilaznim smjerom, upisavši najprije splitsku Pedagošku akademiju na kojoj je likovna komponenta bila tek jedan od predmeta.
Već u tom razdoblju prepoznaje boju kao najprivlačnije izražajno sredstvo te naglašava poticajnost novog, akademskog i urbanog okružja.
No, nakon diplome i stjecanja nastavničkog zvanja, zov usavršavanja i afirmiranja u umjetnosti bio je snažniji.
1967. postao je student Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Profesori koje je imao prilike upoznati obilježili su hrvatsku likovnu umjetnost između dva rata – Krsto Hegedušić, Antun Augustinčić, Frano Kršinić, Omer Mujadžić, Vjekoslav Parać, Marino Tartaglia, Ivo Režek, te docent Ferdinand Kulmer, Dalibor Parać i Šime Perić, kod kojega je 1971. diplomirao.
Nakon prve samostalne izložbe 1976. u Zagrebu uslijedile su izložbe koje je publika pratila sa zanimanjem i usprkos dominaciji apstrakcije Nobilov izričaj bio je autentično koloristično figurativan. Nobilov uzor bili su koloristi, ponajviše Ivo Dulčić kojega je doživio poput vulkana, erupcije životne i umjetničke snage.
Stipe Nobilo živi u Lumbardi, na otoku Korčuli, sasvim okružen prirodom, šumom valova, ptičjim pjevom, sve to utječe na čovjeka, njegovo raspoloženje što se kasnije otvori na platnu.

Sani Sardelić

Uz 50 godina slikarstva Stipe Nobila (50 godina od diplome na ALU) organizirali smo izložbu "mali formati" za koju je Nobilo u periodu između 2017. i 2020. naslikao 50 slika
Izložba je održana u proljeće 2021.

Ovdje možete pogledati izbor radova sa izložbe a katalog u pdf formatu skinite na ovom linku:
https://galerijamonalisa.hr/media/z4nlekh0/49-nobilo_2021.pdf

Romina Peritz u Jutarnjem listu napisala je osvrt na izložbu:
https://www.jutarnji.hr/kultura/art/nas-posljednji-veliki-slikar-dalmatinskih-otoka-i-mediterana-obiljezava-50-godina-stvaralastva-15072600

 

O Nobilu su pisali:

...

Jer djelo ovog umjetnika predstavlja plodove jedne progresivne imaginacije načinima ikoničke fermentacije i pejzažne sinteze, koja se oslanja na osjetljivost duha koji ne mora pomaknuti očište, ali mora pomaknuti vibracije svoje afektivne i emotivne osjetljivosti.
...

Ive Šimat Banov.
Iz predgovora za izložbu "Lumbarajski ciklus" u Galeriji Galić HDLU Split 1984.

...

U tradiciji hrvatskog likovnog mediteranizma ovaj slikar čuva nesmanjeni zanos za dijalog vanjskoga svijeta i unutarnje mjere, brani smisao za hedonizam korigiran razumom ili razum raznježen hedonizmom. Naš pristrani odaziv zahvalan mu je na autentičnoj interpretaciji zavičajnoga krajolika, a pogotovo na povjerenju u interakciju ljudskoga uloga i elementarne prirode.
...

Tonko Maroević.
Iz predgovora za izložbu u Galeriji Mala Zagreb 2003.

...

Gledanjem u te slike u nama se otvara prostor davno naslućene spoznaje da iz Raja na Zemlji zapravo uopće nismo istjerani nego, suprotno, da smo u njemu ostavlje- ni i divno zaboravljeni, baš zato da se ništa ne bi pomaklo ni naprijed ni natrag, ni bogovi, ni ljudi, ni biljke, ni životinje, da bi sve zauvijek ostalo kako jest, da bismo zauvijek ostali na kušnji.
...

Luko Paljetak.
Iz predgovora za izložbu u Galeriji Talir Dubrovnik 2005.

...

Nobilov pejzažizam – u početku obilježen visokim motrištem, gotovo ptičjom perspektivom na korčulanski arhipelag, a danas s očištem približenim horizontu – panoramske su kompozicije u kojima se stvarnost i neposredni motiv imaginacijom i sposobnošću ovog majstora slikarskoga umijeća pretvaraju u sjajne kolorističke vizije slikarova zavičajnog ambijenta i njegove atmosfere.
...

Biserka Rauter Plančić.
Iz predgovora za izložbu “Posveta zavičaju” u Umjetničkoj galeriji Hrvatskog kulturnog središta Založbe kralja Tomislava Čapljina 2020.

Galerija