Stranica je prilagođena vertikalnom prikazu. Okrenite vaš uređaj.

Vatroslav Kuliš - retrospektiva

Iz predgovora retrospektivne izložbe Vatroslava Kuliša u Modernoj galeriji 2020.

Kritički pregled opusa Vatroslava Kuliša prosijeca kroz četrdeset i pet godina umjetnikova stvaralaštva i ocrtava jasne obrise jedne od najvidljivijih domaćih karijera, što samu izložbu čini markantnom dionicom niza retrospektivnih izložbi, kojima se prema programskoj strategiji Moderne galerije bilježi i izgrađuje svijest o kontinuitetu u evoluciji nacionalne likovnosti. U tom je pogledu Kulišev opus indikativan kao produljivanje izuzetno snažne lokalne tradicije koloristički intenzivne gestualne apstrakcije - od njenih vrhunaca tijekom razdoblja visokog modernizma šezdesetih i sedamdesetih godina na tada mladu generaciju slikara, koji su se, pridavši joj osobni autorski pečat i uvijek suvremeni likovni senzibilitet, održali vitalnom tijekom zadnjih dekada dvadesetog stoljeća - pa sve do danas...

Branko Franceschi

Iz predgovora retrospektivne izložbe Vatroslava Kuliša u Modernoj galeriji 2020.

...

Upravo to načelo mladi slikar prakticira u stvaralačkom postupku, dakle, s dobrom slikarskom popudbinom, kultiviranim likovnim motrištem, izgrađenim estetskim postulatima uzvisivao je i širio obzor svojem slikarstvu relativizirajući stilsku dogmu apsolutiziranjem slikarskog principa. Ova činjenica najbolje govori koliko je bio značajan slikarski iskorak hrvatskih slikara na multimedijalnu scenu 80-ih godina silovito buknuvši u bogatstvu različitih osobnosti i autorskih djela kada je i Kulišev prinos prepoznat i apostrofiran. "Dio najmlađe generacije slikara, one rođene poslije 1950. godine, usprkos aktualnim zahtjevima za konceptualizacijom umjetnosti ipak stvara s osloncem na izvorni i zbiljski subjektivitet." Naime, u tom je desetljeću obnovljena vitalnost slike u hrvatskoj umjetnosti i nanovo je na međunarodnoj sceni plasiran stari medij u novoj značenjskoj projekciji i konotacijskim nabojima. Veliko slikarsko nasljeđe stoljetne europske i mlade američke umjetnosti kao i baština suvremenih hrvatskih klasika nije priječila Vatroslava Kuliša da kistom i bojom oblikuje vlastituslikarsku osobnost. Prije bismo mogli ustvrditi da je svoj likovni izraz oblikovao uspostavljanjem dijaloške forme s kanoniziranim prethodnicima kako bi učvrstio vlastito djelo u njegovoj vrijednosti mjerljivoj s njihovim vrijednostima...

Milan Bešlić

Iz knjige Konkvistadori s kistom 2019.

Nakon izrazito značajnog te umjetnički i društveno vrlo sposobnog Ede Murtića, koji je razumio jezik slike s gotovo intuitivnom lakoćom, malotko je u hrvatskoj umjetnosti uspio ponoviti njegovu silinu i neposrednost. Zahvaljujući Kulišu tradicija kolorističke apstrakcije hrvatske umjetnosti, to jest tradicija Murtića, Ive Dulčića ili Ante Kaštelančića, prenesena je u 21. stoljeće s neprekinutom vitalnošću. No za razliku od njih Kuliš se u potpunosti prepušta svojoj intuiciji. Njegove su slike svjedočanstvo apsolutnog povjerenja u slikarsku umjetnost, kojoj se (poput Pollocka) predaje posve dionizijski nesputano.

Zaneseno transformiranje cijelog svijeta u ekspresivan spektakl boje, bez kalkulacije o mogućim značenjima izvan same slike i slikarskog postupka, te gađanje geldatelja strelicama koje sadržavaju čistu vedrinu - to su karakteristike koje je u Kuliševu stvaralaštvu vidio kazališni redatelj Vjeran Zuppa kada je jedan njegov ciklus (izložen 2016. u Radničkoj galeriji) nazvao Kupido. Bile su to slike nastale iz čiste zafrkancije, slikane metodom hinterglasmalereia na pleksiglasima, s asocijacijama na lascivne i hedonističke vizije antike (s motivima sunca, smokve, vagine i s pozivanjem na Ovidija i Horacija), neopterećene bilo kakvom sustavnom ikonografijom. Sve njegove naizgled neobvezujuće kompozicije potraga su za Izvornom svjetlosti, kako je nazvao veliko platno iz 1991., na kojem dominira gotovo nadzemaljsko zračenje iz središnje mandorle. To je isijavanje vitalne energije, snažno i blagotvorno zračenje (poput onog sunčevog) koje pruža trenutačnu spoznaju slikarstva kao čistog užitka, kao nekontroliranog stvaralačkog erosa, oslobađanja od svih pojmovnih ili društvenih stega i, konačno, kao otvorenih vrata prema ekstazi u kojoj se možemo posve izgubiti. Jednom izlivena iz korita uma, slikarska je rijeka nezaustavljiva.

Feđa Gavrilović

Online pogled na retrospektivu Vatroslava Kuliša u Modernoj galeriji:

https://www.moderna-galerija.hr/virtualni-pogled-na-kriticku-retrospektivu-vatroslava-kulisa-u-modernoj-galeriji/

Slike kod kojih je izražena cijena dostupne su za prodaju...